Zdravstveno stanje svakog pojedinca, pa tako i osobe s invaliditetom, osobna je tema o kojoj ponekad pojedinci nevoljko govore. Ipak, osobe s invaliditetom su s tim pitanjima često suočene jer su mnogi njihovi sugovornici znatiželjni i u tim osobnim pitanjima ne vide ništa sporno. Slično je i sa razgovorima o tretmanima, terapijama ili terapeutima. Netko je nešto usput pročitao ili čuo, ima prijatelja koji ima prijatelja koji je u sličnoj situaciji i ubrzo krenu komentari i savjeti o odabiru terapeuta i / ili terapija. Komentari i savjeti vjerojatno su izrečeni u najboljoj namjeri, no informacije na kojima su isti utemeljeni često su netočne i/ili suvišne.
Kupovanje ortopedskih pomagala može biti vrlo izazovno i iscrpljujuće. Na tržištu postoji mnogo tvrtki koje proizvode ortopedska pomagala, nerijetko popraćena marketinškim uvjeravanjima, tipa: "Ovo je najbolji proizvod za vas!". No kod donošenja odluke, ovakvi pritisci često mogu biti zbunjujući, kontraproduktivni i štetni. Pogotovo u počecima, dok djeca s teškoćama u razvoju / osobe s invaliditetom nisu u potpunosti svjesni što im točno treba i zbog čega im neko pomagalo (ne)odgovara. Kada postave jasne odrednice u ova dva područja, lakše dolaze do svojih preferencija. Ovdje namjerno nećemo govoriti o cijeni, jer je to mnogo šira tema. Govorit ćemo o drugim potrošačkim izazovima.
Pandemija je zakomplicirala svaki oblik kretanja, a posebno putovanja. Najviše osobama s invaliditetom. Sve na što su osobe s invaliditetom nekoć gledale kao razlog za ostanak u poznatom okruženju ili – ako hoćete – koristile kao izlike, od prosinca 2019. godine do danas je očitije, veće, dublje.
Ako pratite medije, nije teško zaključiti da su u njima osobe s invaliditetom malo prikazivane, kao i ostale manjine u društvu. No, još veći problem predstavlja način na koji su osobe s invaliditetom prikazivane u medijima: najčešće kao "jadne" ili kao "super-heroji". Logično je zapitati se: "Je li to odraz predrasuda društva prema osobama s invaliditetom?".